Biljke belog luka su obično veoma otporne i na njih mnoge štetočine ili bolesti ne utiču. Kaže se da biljke belog luka posebno odbijaju zečeve i krtice. Da bi se sačuvao i dobio kvalitetan beli luk, potrebno je na vreme primetiti razne bolesti, štetočine, korove koje napadaju beli luk i nakon toga odmah reagovati.
Predstavljamo neke od bolesti belog luka:
Plamenjača luka (Peronospora destructor)
Plamenjača je najčešća bolest luka kod nas. Štete se ogledaju u smanjenom prinosu. Osim toga, lukovice zaraženih biljaka trunu u periodu skladištenja.
Trulež glavica i lisna pegavost luka (Botrytis allii, B.squamosa, B. cinerea)
Štete koje ovaj patogen može pričiniti mogu biti velike a ogledaju se u propadanju lisne mase, što dovodi
do smanjenja prinosa i kvaliteta lukovica. B.allii i B.squamosa dovode do pegavosti lista.
Crna pegavost luka (Alternaria porri)
Ovo je značajno oboljenje crnog luka i praziluka i može pričiniti značajne štete pri gajenju ovih biljaka.
Rđa belog luka (Puccinia spp)
Ova bolest najveće štete nanosi pri proizvodnji praziluka i belog luka, a manje na crnom luku.
Lukova muva
Lukova muva se javlja od marta do avgusta. Napadnuti mladi luk vene i propada. Oštećene biljke se lako čupaju iz zemlje, jer su napadnute glavice pune crva.
Lukov surlaš
Lukov surlaš oštećuje biljke od maja do juna. Na perima napadnutih biljaka pojavljuju se svetle mrlje koje liče na prozorčiće, a unutar se nalaze žuto-beli crvići.
Puževi u belom luku
Puževi mogu biti ozbiljne štetočine povrtarskih useva, posebno u godinama sa dosta vlažnosti, na mestima blizu reka, obodima šuma, u staklenicima i plastenicima.
